Investiciono planiranje u voćarstvu: bez dobrog plana nema isplative proizvodnje

foto / tvlav

foto / tvlav

Na Institutu za voćarstvo u Čačku održana je konferencija „Značaj investicionog planiranja u voćarstvu“, posvećena sprečavanju najčešćih grešaka koje proizvođači prave kada ulažu u podizanje zasada. Skup je namenjen voćarima i savetodavcima iz poljoprivrednih savetodavnih službi, a podržalo ga je Ministarstvo poljoprivrede Republike Srbije.

Tokom projekta koji prati ovu temu, jedan od zaključaka sa terena jeste da proizvođačima najviše nedostaje stručno vođenje u presudnom trenutku — pre odluke o sadnji. Kako ističe dr Aleksandar Leposavić, bez sistematičnog saveta voćari često ostaju prepušteni sami sebi i postaju laka meta agresivnog marketinga. To se naročito vidi kod nabavke sadnica i opreme, gde se prevare i neusklađenosti sa standardima otkriju tek nakon kupovine, kada je šteta već napravljena.

Projekat kojim rukovodi Institut za voćarstvo traje do kraja oktobra i sprovodi se u saradnji sa Agronomskim fakultetom i mrežom savetodavnih službi. Predavanja su, između ostalog, održana u Čačku, Rekovcu i Požegi, a pratilo ih je više od 300 učesnika. Direktan razgovor sa proizvođačima, kažu organizatori, pomogao je da se preciznije odrede potrebe za naredni ciklus edukacije.

Poseban akcenat stavljen je na proizvodnju jagodičastog voća — pre svega maline i, u poslednje vreme, borovnice — gde su posledice klimatskih promena najočiglednije. Nedavne snežne padavine i mokar sneg izazvali su mehanička oštećenja na brojnim zasadima, naročito u malinjacima i kupinjacima, a zabeležena su i cepanja protivgradnih mreža tamo gde nisu na vreme uklonjene. Kod drvenastih vrsta deo šteta može se sanirati pravilnom zimskom rezidbom, ali stručnjaci preporučuju da se odmah po stabilizaciji vremena sprovede zaštita kako bi se biljke kondicionirale za prezimljavanje i narednu sezonu.

Dr Ivan Glišić sa Agronomskog fakulteta u Čačku poručuje da u voćarstvu nema održivog prinosa bez investicionog projekta koji unapred odgovara na ključna pitanja: koji su agroekološki uslovi na parceli, koja sorta i podloga odgovaraju, koliki je razmak sadnje, kakva je mehanizacija na raspolaganju i na koje tržište će se proizvod plasirati. „Greške na početku su najskuplje — ponekad ih je nemoguće ispraviti“, upozorava Glišić. Kao ilustraciju navodi gazdinstva koja su ulazila u proizvodnju lešnika oslanjajući se na postojeću, generičku mehanizaciju, da bi nakon nekoliko godina shvatila da su neophodni specifični priključci i sistemi, pa su ulaganja premašila očekivani povrat. Sličan ishod imaju i zasadi podignuti na nepovoljnim lokalitetima, uz nadu da će se „klima smilovati“.

Poruka struke je pragmatična: ako nema pouzdanog izvora vode, ne planirati intenzivne vrste i sisteme koji podrazumevaju stalno navodnjavanje; umesto toga birati manje zahtevne tehnologije i vrste koje mogu da daju stabilnije rezultate u datim uslovima. Nisu svi rizici uklonjivi, ali se dobrim planiranjem mogu držati pod kontrolom.

Savetodavne službe podsećaju da je ulaganje u voćarstvo ozbiljan posao koji mora da donese i finansijski rezultat — zato svaki korak treba pripremiti: od analize zemljišta i izbora sadnog materijala, preko testiranja tržišta, do planiranja tehnologije i troškova eksploatacije. Zbog poremećaja na tržištu jagodičastog voća savetuje se dodatni oprez, dok se interesovanje za borovnicu i dalje drži zahvaljujući relativno dobrim otkupnim cenama.

Institut za voćarstvo i Agronomski fakultet poručuju da su im vrata otvorena i onima koji tek ulaze u posao i proizvođačima sa iskustvom: pravovremeni savet i realan investicioni plan ostaju najjeftinija polisa osiguranja za svako domaćinstvo koje razmišlja o novom zasadu.

Please follow and like us:
Verified by MonsterInsights